Poslovne vijesti - Hrvatska

Dug 10 najvećih tvrtki dužnika dovoljan za pelješki most

Sedam tisuća sto dvadeset i četiri. Toliko je trenutačno tvrtki u Hrvatskoj s poreznim dugom većim od 300 tisuća kuna.

Ta brojka sama za sebe poprilično je jasan pokazatelj teške krize u kojoj se nalazi domaća ekonomija, no popis poreznih dužnika koji je danas objavila Porezna uprava zapravo je krunski dokaz kaosa koji je godinama vladao u državnim financijama. Pa tako 10 najvećih tvrtki dužnika ukupno državi duguju oko 1,24 milijarde kuna. Za usporedbu, to je okvirna cijena gradnje pelješkog mosta, no država teško može očekivati da će naplatiti više od manjeg dijela tog duga.

Malo nade za naplatu

Dapače, od deset najvećih dužnika jedino su Hrvatska radiotelevizija i možda Varteks, tvrtke koje bi svoj dug mogle otplatiti. Ostali su ili u stečaju ili od njega spašeni isključivo zbog pristanka države da ih temeljem duga tamo ne pošalje. Dapače, među 100 najvećih tvrtki dužnika, s kumulativnim dugom od 2 milijarde kuna, tek je nekoliko onih koje bi dug državnim institucijama mogle otplatiti iz budućeg poslovanja. Da stvar bude gora, u popis su uvrštene i neke tvrtke koje više uopće ne postoje.

Dužna i ministarstva

Primjerice, tvrtka Zagrebački uslužni centar poduzetničke obitelji Đinkić likvidirana je 2010. godine s nenaplaćenim poreznim dugom od 42 milijuna kuna. Budući da tvrtke više nema, očito je da nema ni duga, odnosno da je trebao biti otpisan. Slična je situacija s nenaplaćenim dugovima tvrtki poput Croatia Linea, Tvornice električnih žarulja ili Euromarket trgovine, čiji stečajni postupci traju dulje od desetljeća i gdje je evidentno da dug neće moći biti podmiren. S druge strane, poprilično je bizarna i činjenica da se na popisu dužnika nalaze neka javna poduzeća i državne institucije. Primjerice, tvrtka Hrvatski graditelj – inače javno poduzeće u državnom vlasništvu trenutačno u likvidaciji – dužno je oko 28 milijuna kuna, od čega čak 9 milijuna na ime nenaplaćenih doprinosa svojim radnicima. Još je bizarniji podatak da doprinose redovito nije plaćalo ni Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

Dakako, ako država nije bila u stanju ni u svojim poslovnim subjektima uvesti redovito plaćanje, golemim dugovima privatnih tvrtki teško se čuditi. Ipak, poprilično je teško shvatiti kako su neke velike i poznate tvrtke uspjele generirati goleme dugove, a da Porezna uprava ništa po tom pitanju nije poduzela. Primjerice, Magma Goranka Fižulića ima 29 milijuna kuna neplaćenog PDV-a i doprinosa. PAN papirna industrija Marinka Mikulića samo za doprinose dužna je 100 milijuna kuna. Taj manjak u mirovinskom i zdravstvenom sustavu platili su porezni obveznici pa je otvoreno pitanje je li taj dug mogao biti spriječen ažurnijom akcijom poreznika?

Vjerojatno jest, pa će pitanje odgovornosti bivših čelnika nadležnih državnih institucija biti nužna posljedica objave registra dužnika.